Biram Zdravlje logo

Kako masne kiseline utiču na učenje i motoričke sposobnosti dece?

shadow illustration

Saznajte više o razvoju kognitivnih i motoričkih sposobnosti kod dece i kako poboljšati njihovu koncentraciju.

Kako su povezani hrana i učenje?

Kada razgovaramo u uspešnom učenju i razvoju kognitivnih i motoričkih sposobnosti kod dece, kao i o pažnji, koncentraciji i sposobnosti fokusa na određene intelektualne i druge zadatke, najčešće se pozivamo na prirodne sposobnosti, genetiku, inteligenciju, karakter i psihičke faktore. Ipak, često zanemarujemo vrlo važan faktor za pravilan razvoj i rad mozga i nervnog sistema kod dece i odraslih, a to je ishrana.

 

Pored vode i zdravih šećera (u voću) nutrijenti kao što su masne kiseline, magnezijum i cink neophodni su za uspešne procese učenja, pamćenja, koncentraciju, motoriku i psihičku stabilnost.

 

Ove nutrijente u najvećoj meri možemo uneti kroz meso i ribu, biljna ulja, semenke, integralne žitarice, povrće i suvo voće. S obzirom na savremeni način života, naročito u urbanim sredinama, namirnice koje su nam najčešće dostupne i najpraktičnije za konzumaciju nisu uvek u dovoljnoj meri bogate potrebnim nutrijentima.

 

Radi normalnog funkcionisanja u svakodnevnom života i radi olakšavanja poteškoća vezanih za učenje, pažnju i koncentraciju, korisno je unositi nutrijente kroz dodatke ishrani.

 

 

Šta ako ne unosimo dovoljno nutrijenata?

Nedostatak važnih nutrijenata za rad mozga, nervnog sistema i metaboličke procese neće samo uticati na slabiju sposobnost učenja i koncentracije.

 

Posledice nedovoljnog unosa mogu biti puno ozbiljnije i dovesti do srčanih problema, upalnih procesa, a povezani su i sa razvojnim poremećajima kao što su ADHD, disleksija, dispraksija i autistični poremećaji.

 

Osim toga, slabija sposobnost učenja i koncentracije već u dečjoj dobi dovodi do zaostajanja za vršnjacima, što, osim slabijeg uspeha u daljem obrazovanju, može dovesti do nedostatka samopouzdanja i psihičkih problema.

Moć masnih kiselina - ISTRAŽIVANJE

Jedan od razvojnih poremećaja koji muči oko 5% dece u ranom školskom uzrastu je dispraksija ili DCD (Developmental coordination disorder).

Ovaj poremećaj se manifestuje oslabljenim motoričkim sposobnostima, sporijem učenju i izraženim problemima sa čitanjem i pisanjem. Simptomi ovog poremećaja neretko su povezani i imaju srodne simptome sa disleksijom i ADHD-om.

 

Kako bi se testirao uticaj esencijalnih masnih kiselina (omega 3 i omega 6), sprovedeno je istraživanje* na 117 dece uzrasta od 5-12 godina.

Tokom 3 meseca grupa dece je dobijala dodatak ishrani sa visokim sadržajem masnih kiselina u sastavu, dok je paralelno grupa dece dobijala placebo terapiju.

 

Nakon tri meseca, grupa dece koja je dobijala dodatak ishrani sa masnim kiselinama pokazala je značajan razvojni napredak, naročito u čitanju, pisanju i sveukupnom ponašanju, odnosno prilagođavanju radnom okruženju sa vršnjacima.

 

Preciznije, deca su pokazala 3 puta brži napredak u čitanju i dvostruko brži napredak u pisanju od grupe dece koja su dobijala placebo. Osim toga, brži napredak kontinuirano se nastavio i u periodu nakon 3 meseca redovnog uzimanja dodataka ishrani.

Rezultati se najbolje vide na primeru razvoja rukopisa kod dečaka koji je učestvovao u istraživanju i uzimao dodatak ishrani.

 

 

Kao što primer slikovito prikazuje, napredak u rukopisu dečaka nakon samo tri meseca zaista je impresivan.

Motorički problemi, kao i problemi sa čitanjem, pisanjem, učenjem i koncentracijom mogu se rešavati u mlađem uzrastu i vrlo je važno da se što ranije rešavaju.

Zaostaci iz detinjstva teže se nadoknađuju u starijem uzrastu i posledično za sobom vuku lošiji uspeh u obrazovanju i karijeri.

Kako bi se sprečile negativne posledice i omogućilo svakoj osobi da u što većoj meri iskoristi svoj potencijal, potrebno je brinuti o pravilnom unosu važnih nutrijenata.

 

*Oxford-Durham study: “A Randomized, Controlled Trial of Dietary Supplementation With Fatty Acids in Children With Developmental Coordination Disorder”; Alexandra J. Richardson and Paul Montgomery: Pediatrics 2005.