Biram Zdravlje logo

Nimalo umerena avantura u Moskvi

shadow illustration

Moskva već dugo zauzima visoko mesto na mojoj listi neposećenih destinacija i sad je konačno došlo vreme da je precrtam.

Stigao sam do posljednje stanice moje transmongolske avanture, velike (u bukvalnom i prenesenom značenju) ruske metropole.

Lista must-see mesta koje sam planirao da posetim u Moskvi bila je toliko duga da nikako nisam uspevao da uklopim u raspored u tri dana, koliko sam planirao da budem tamo. Ne bih uspeo da ga realizujem čak ni kada bih mogao da se teleportujem od tačke A do tačke B (a nažalost, umesto toga osuđen sam na vožnje metroom i po više od sat vremena). Zato sam samo zgužvao planer i bacio ga u smeće. Gde god da me moskovski putevi odvedu, dobro me odveli. Siguran sam da mi neće biti dosadno.

Grad ekstrema

Kad bih morao jednom rečju da opišem utisak o Moskvi, to bi definitivno bila reč – ekstremna. U tom gradu nema umerenosti. Od ekstremnog raskoša do potpune jednoličnosti, od jarkih boja do totalnog sivila, od ekstremnog luksuza do teškog siromaštva, od ekstremne hladnoće do teških vrućina… A ja sam od ekstremnog kašljakoji me mučio na putovanju došao do potpunog mira u plućima i bio spreman da istražim svu šarolikost ovog grada.

Dođeš u centar Moskve i odmah ti oči ispadnu – fascinantna, bajkovita arhitektura, umetničke slike na zidovima ulica, primamljivi izlozi… Ne znaš gde bi prvo gledao. Odeš nekoliko metro stanica u periferiju i pogledaš oko sebe – siva zgradurina 1, siva zgradurina 2, siva zgradurina 3, 4, 5 itd… Sve iste, sve masivne, sve udaljene jedna od druge, kao da su planski izgrađene da se osećaš malen. U jednoj od takvih zgradurina bio je i moj smeštaj koji sam pronašao u zadnji čas, na 16. spratu, sa zidnim tapetama kojima ne želim da znam godište (niti kad su zadnji put očišćene) i prozorima zalepljenim izolir trakom.

Bakica koja mi je iznajmila stan, naravno, nije znala engleski. Gledala je moj pasoš dok sam pokušavao da joj objasnim najosnovnije stvari i samo me prekinula i rekla “Nu davaj po srpski…” Ona je mene sve razumela – ja nju ništa, ali uspeli smo nekako da obavimo primopredaju. Autentični “doživljaj” dobio sam po nimalo skromnoj ceni – koliko je bilo grozno, toliko je bilo i skupo.

shadow illustration

Zdravlje ne voli ekstreme

Za večernji izlazak u grad nisam imao ništa prikladnije da obučem od debele perjane jakne koju sam brzinski kupio u nekom naselju blizu Bajkalskog jezera kad je hladnoća postala nesnosna. Mislim da je to najdeblji komad odeće koji sam ikada imao, a malo je reći da sam u njemu izgledao smešno. Ipak, nisam želeo da rizikujem sa severnim vetrom koji je, kako je veče padalo, duvao sve jače…

Čak ni ta teška, debela jakna nije puno pomogla protiv naleta ledenih vetrova koji te mlate po kostima. Nikad u životu nisam bolje shvatao sudbinu jadnog Akakija Akakijeviča iz  Gogoljeve “Kabanice”… Elem, šta se dogodi kad uđeš u metro? Totalna suprotnost, naravno – stiskavac i teška sauna. I onda opet izađi na vetar potpuno mokar… Srećom, jakna je imala i duboke džepove pa sam se mogao dobro opremiti isla pastilama da moje grlo skupo ne plati ove ekstremne promene.

Show se mora nastaviti

Centar grada, osvetljen noću, izgleda toliko spektakularno da sam izdržao hladnoću, a onda sam planirao malo da zavirim u moskovski noćni život. Probao sam da uđem u nekoliko klubova, međutim, nakon kratkog pogleda na moju preveliku perjanu jaknu i dvonedeljnu bradu, obezbeđenje me samo pogledom ispratimo ka drugom smeru.

Kad sam se već pomirio da ću morati da odustanem i da ću veče verovatno provesti u svom “veselom” apartmanu, u nekom zabačenom uglu privukao me natpis na ćirilici – “Караоке”! Tamo nije bilo obezbeđenja. Atmosfera je bila ležerna, uglavnom studentska ekipa, a sa pozornice su na rusko-engleskom naglasku amaterskih pevača vrištali američki hitovi. Odmah sam se odomaćio u prvom slobodnom separeu, a  i niko me nije posebno doživljavao ni primećivao. Ja ne bih bio ja, da nisam odlučio to da promenim. Ruski čaj bio je moje piće za večeras, a odlučio sam da ga začinim ukusom trešnje isla medic pastila – mog glavnog aduta za glas. Ako moram ekstremno da se osramotim, onda je zabačena moskovska birtija savršeno mesto za to! Pozornice, stižem….