Na marginama sveta: Rim
Pizza – jedini trougao ljubavi koji želim
Žuljalo me. Žuljanje u grlu riješio sam islom, a žuljanje u nogama trodnevnim izletom u Rim. Ispravak netačnog navoda: trodnevnim gastro izletom u Rim.
Zašto baš tamo?
Obećao sam prijateljici da ću je, kad se vratim kući, voditi na pizzu.
Nije očekivala Rim. Ali zašto da ne?
Htio sam da Sanja doživi tu pizzu i Italiju na malo drugačiji način. Pa zašto ne rezervisati „naj trash” smještaj u istoriji smještaja, gdje te na ulasku dočekaju izvješene zastave svih postojećih i nepostojećih zemalja? Dosjetio se domaćin da bi zastave mogao da stavi i na prozore umjesto zavjesa i na krevet umjesto prekrivača. Zašto da ne?
E pa, reći ću vam zašto. Jer se isti domaćin, očigledno nikada nije sjetio da usisa sloj prašine ispod kreveta, od koje si mogao da napraviš Snješka.
Note to myself (napomena sebi): Sanja je alergična na prašinu. To nisam znao. Isto kao što nisam znao da su Nisita sprej i mast super kombinacija i u slučaju alergije. Učimo dok smo živi. Sljedeći put ću dva puta razmisliti prije nego što se odlučim za takav “iskustveni” smještaj.
Kad si u Rimu, ponašaj se kao Rimljanin!
Mi smo to shvatili možda previše bukvalno.
Za doručak – mozzarella. Preko poznanikovog poznanika nabavili smo domaću. I ta mozzarella nema veze sa onom koja može da se kupi kod nas. Opet volim mozzarellu.
Međuobrok prvi – pizza cut. Na petnaestominutnom putu od smještaja do užeg centra grada, čovjek ogladni. Rimski pizza “cutovi” veze nemaju sa našima. Prodaju se na vagu i pizzu sijeku makazama! Sad mi je puno jasnije odakle naziv „pizza cut”.
Ručak – pizza u restoranu na željezničkoj stanici. Ona okrugla pizza. Nikada ne bih rekao, ali to je bila najbolja pizza koju sam u životu jeo. Možda zato što nisam probao pizzu u Napulju.
Desert – tiramisu. Jedan, koji smo dijelili, da možemo više da pojedemo. Pa smo zato otišli na dva različita mjesta. Nisam volio tiramisu. Sve do sad.
Međuobrok drugi – trapizzino. Osim naziva, veze nema sa pizzom. Ukusom podsjeća na gulaš u hljebu.
Večera – ok pizza u nekom “žnj” restoranu. Osim činjenice da smo za predjelo dobili pečeni krompir, nije vrijedno spomena.
Ponoviti jelovnik i narednih dana.
„Rekao si da ćeš da me vodiš i na kafu. Znači li to da sljedeći put idemo u Brazil?”, upitala me vrckavim osmijehom i naslonila glavu na moje rame.
Salveo CEE
